Tvari koje imaju veliki udarni presjek za apsorpciju neutrona čime nastaje tvar s relativno malim apsorpcijskim udarnim presjekom. Dodaju se u jezgru reaktora i to izvan gorivnih šipki ili unutar gorivnih šipki kako bi se smanjila reaktivnost čitave jezgre ili pojedinog gorivnog elementa. Sljedeći elementi koriste se kao sagorivi apsorberi: bor, gadolinij, erbij.

Proces izdvajanja jednog izotopa od drugih u smjesi izotopa, odnosno proces promjene relativne zastupljenosti izotopa u smjesi izotopa. Razvijene su različite metode (difuzijska, elektromagnetska, centrifugalna, laserska, kemijska, gravitacijska) separacije izotopa. U nuklearnoj tehnologiji koristi se separacija izotopa urana, vodika, litija, i bora.

Specijalna mjera kojom se izražava vrijednost obogaćenog urana, a proporcionalna je energiji utrošenoj u procesu obogaćenja. Izražava se u jedinicama separacijskog rada (SWU) koja fizikalno odgovara jedinici kilogram (kg).

Zakonska jedinica za ekvivalentnu dozu zračenja, oznaka Sv. Ime je dobila po švedskom fizičaru Rolfu Sievertu a definirana je kao ono oštećenje koje u 1 kg ljudskog tkiva izazivaju gama zrake predajom energije od 1 J. Sa starom jedinicom za ekvivalentnu dozu rem povezana je relacijom 1 Sv = 100 rem.

Sigurna zaštita od ispuštanja radioaktivnog sadržaja iz nuklearnog postrojenja postiže se korištenjem principa višestrukih barijera, odnosno da bi došlo do ispuštanja radioaktivne tvari iz nuklearnog postrojenja ta tvar mora proći kroz višestruke različite serijski spojene barijere. U slučaju nuklearnog reaktora fizičke sigurnosne barijere su:

• tableta nuklearnog goriva (zadržava fisijske produkte u samom nuklearnom gorivu),
• košuljica gorivnog štapa (zadržava nuklearno gorivo u gorivnom štapu),
• primarni rashladni krug (zadržava nuklearno gorivo u primarnom krugu),
• zaštitna posuda-kontejnment (zadržava nuklearno gorivo unutar kontejnmenta).

Uran kod kojeg je udio fisibilnog izotopa ²³⁵U povećan s prirodnog udjela od 0,711% do između 0,9% i 2%. Koristi se kao zamjena prirodnom uranu u gorivu nekih teškovodnih reaktora, npr. CANDU.

Nuklearna reakcija pri kojoj se bombardiranjem visokoenergetskim česticama iz jezgre mete izbijaju brojne lake čestice što rezultira stvaranjem lakše jezgre od početne. Izbijene lake čestice mogu biti neutroni, protoni ili lake jezgre(izotopi vodika, helija ili litija). Od fisije se razlikuje po tome što elementi srednjeg masenog i rednog broja izloženi bombardiranju brzim česticama neće pretrpjeti fisiju i raspasti se, nego će takva jezgra emitirati određeni broj nukleona ostavljajući niz elemenata manjeg masenog i rednog broja.

Proces raspada vrlo teških jezgri atoma na dvije lakše jezgre bez vanjskog pobuđenja uz emisiju nekoliko neutrona. Kod većine vrlo teških jezgri veća je vjerojatnost da će jezgra doživjeti neki drugi raspad. Tako npr. za vrlo tešku jezgru izotopa urana U²³⁸ vrijeme poluraspada spontanom fisijom je 8•10¹⁵ godina što znači da će se u jednom gramu U²³⁸ svake 2,5 minute dogoditi jedna spontana fisija. Za usporedbu, pošto vrijeme poluraspada za alfa raspad izotopa urana U²³⁸ iznosi 4.5•10⁹ godina, to će se u jednom gramu U²³⁸ svake minute alfa raspadom raspasti 750000 jezgri U²³⁸. Izotopi kalifornija Cf²⁵⁴, fermija Fm²⁵⁶ i fermija Fm²⁵⁸ predstavnici su izotopa koji se raspadaju gotovo isključivo spontanom fisijom.

Neutroni čija je kinetička energija između 1 eV i 10 eV.

Prema klasifikaciji radioaktivnog otpada definiranoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske (NN 44/2008) u razred 'Nisko i srednje radioaktivnog otpada' uključen je otpad s vremenom poluraspada kraćim od 30 godina i koncentracijom aktivnosti ili ukupnom aktivnosti koja će i poslije 3 godine biti iznad propisanih razina izuzimanja ili otpuštanja, a proizvodnja topline u radioaktivnom otpadu je niža od 2 kW/m³ pri čemu toplinska snaga od 1 kW/m³ odgovara približno aktivnosti od 5,0•10⁴ TBq/m³. Definirana su i dva podrazreda tog otpada: kratkoživući (sadrži radionuklide s vremenom poluraspada kraćim od 30 godina; za alfa radionuklide ograničenje koncentracije aktivnosti od 4000 Bq/g u pojedinom pakiranju i 400 Bq/g u prosjeku za sveukupni radioaktivni otpad) i dugoživući (koncentracija aktivnosti iznad granica za kratkoživući otpad).

Izotopi čija se jezgra ne može spontano raspasti (ne doživljava radioaktivni raspad). Sveukupno ima 255 nuklida (na 80 kemijskih elemenata) koji su stabilni i ne doživljavaju radioaktivni raspad. 26 elemenata ima po jedan stabilan izotop i nazivaju se mononuklidni elementi. Najviše stabilnih izotopa (10) ima kositar (Sn).

Cilindrična tvorevina uranovog dioksida, odnosno uranovog i plutonijevog dioksida (MOX) dobivena prešanjem, termičkom obradom i brušenjem. Tablete nuklearnog goriva slažu se u cijev izrađenu od legure metala otpornih na koroziju koja se začepi s obje strane tvoreći gorivni štap.

U slučaju izostanka hlađenja reaktorske jezgre zbog velikog gubitka rashladnog sredstva, uz istovremeni kvar sistema za zaštitno hlađenje jezgre, ostatna toplina u gorivu, nastala radioaktivnim raspadom fisijskih produkata, zagrijava jezgru što može dovesti do njenog taljenja. Rastaljena masa zvana corium (rastopljena jezgra i rastaljeni potporni elementi) pada u donji dio reaktorske tlačne posude. Pretpostavlja se da iz coriuma oslobođena toplina može rastaliti i donji dio reaktorske posude te se tada corium taloži u betonskom bazenu ispod reaktorske posude.

Neutroni koji su u termičkoj ravnoteži s okolnim medijem. Primjerice, za sobnu temperaturu najvjerojatnija brzina neutrona je 2200 m/s što odgovara kinetičkoj energiji od 0,0253 eV. Gornja granica kinetičke energije termičkih neutrona je 0,1 eV.

Nuklearni reaktor u kojem je lančana fisijska reakcija uzrokovana termičkim neutronima. Većina današnjih reaktora su termički.