Uređaj u kojem se zbiva kontrolirana nuklearna fuzijska reakcija. Dosadašnjim pokušajima izgradnje termonuklearnih reaktora baziranih na magnetskom zatočenju plazme (tokamak uređaji) nisu postignuti uvjeti samoodržanja fuzijske reakcije.

Voda u kojoj se umjesto atoma vodika (H) nalazi izotop vodika ²H (deuterij), a koristi se u nuklearnim reaktorima (CANDU) kao usporivač (moderator) neutrona. Od obične vode razlikuje se po gustoći, vrelištu i talištu.

Reaktorski akcident s mnogo ozbiljnijim posljedicama od graničnog projektnog kvara (kvar za koji je elektrana projektirana da ga može savladati i čije su posljedice unutar propisanih sigurnosnih ograničenja). Kod teških akcidenata dolazi do značajnog oštećenja jezgre reaktora (djelomično ili kompletno topljenje jezgre praćeno ispuštanjem fisijskih produkata i vodika).

Metalni spremnik debelih zidova u kojem se nalazi jezgra reaktora. Kroz tlačnu posudu struji voda pod visokim tlakom s ciljem usporavanja fisijskih neutrona i odvođenja topline stvorene fisijom.

Tlačnik je posuda ugrađena u primarni krug PWR nuklearne elektrane s ciljem da u njemu održava potreban tlak hladioca i da kompenzira promjene volumena hladioca zbog promjene temperature.

Tokamak je naziv toroidalnog uređaja namijenjenog magnetskom ograničenju plazme u svrhu ostvarivanja kontrolirane nuklearne fuzije. U vakuumu unutar torusa nalazi se plazma okružena s dva toroidalna magnetska polja, jednog kojeg generiraju vanjske zavojnice, i drugog koji je generiran strujom u samoj plazmi. U tom kombiniranom polju silnice idu helikoidalno oko centra torusa. Na taj način ostvareno je kruženje magnetskih silnica oko struje plazme. Tokamak zahtijeva i treće, vertikalno magnetsko (poloidalno) polje, koje fiksira položaj toka u plazminom kontejneru. Osim uloge struje u plazmi da generira okružujuće magnetsko polje, ona služi za početno grijanje plazme. Kako se tok struje u plazmi inducira transformatorskom zavojnicom, tokamak ne radi kontinuirano, već pulsno. Elektrana koja bi koristila energiju fuzije, ne bi zbog tehničkih razloga smjela raditi u pulsnom modu, te se traže metode kojima bi se generirao kontinuirani način rada, primjerice uz pomoć visokofrekventnih elektromagnetskih valova. Trenutno najveći uređaj koji radi na Tokamak principu, JET – Joint European Torus, smješten u Engleskoj, posjeduje volumen plazme od 100 m³. U izgradnji je uređaj ITER, čiji će volumen plazme iznositi 2000 m³, a trebao bi generirati snagu od 1500 MW.

Prirodni radioaktivni element rednog broja 90, simbol Th, koji pripada grupi elemenata pod imenom aktinidi. Izotop ²³²Th nuklearnom reakcijom s neutronima prelazi u fisibilni izotop ²³³U što daje mogućnost korištenja torija kao energetskog izvora. U slučaju iscrpljenja zaliha urana mogao bi se koristiti za proizvodnju nuklearnog goriva.

U kemiji i fizici proces pretvorbe jednog kemijskog elementa ili izotopa u drugi korištenjem nuklearnih reakcija. Prirodna transmutacija je spontani raspad kojim se radioaktivni element odnosno izotop pretvara u drugi. Umjetna transmutacija postiže se djelovanjem subatomskih čestica dovoljno visokih energija na kemijske elemente tako da se mijenja nuklearna struktura tih elemenata. Nuklearnim pokusima provedena je uz visoke troškove transmutacija olova u zlato čime je ostvaren davni san alkemičara. Pored korištenja u proizvodnji radioaktivnih izotopa primjena transmutacije očekuje se u uklanjanju opasnih transuranijskih elemenata iz istrošenog nuklearnog goriva.

Kemijski elementi čiji je atomski broj veći od atomskog broja uranija (92). Utvrđeno je postojanje 25 transurana s atomskim brojevima 93 do 118. Grupu aktinida tvore 11 transurana s atomskim brojem od 93 do 103: neptunij (Np, atomski broj 93), plutonij (Pu, 94), americij (Am, 95), curij (Cm, 96), berkelij (Bk, 97), californij (Cf, 98), einsteinij (Es, 99), fermij (Fm, 100), mendelevij (Md, 101), nobelij (No, 102) i lawrencij (Lr, 103). Grupu transaktinida ili superteških atoma čine transurani čiji je atomski broj od 104 do 118: rutherfordij (Ru, atomski broj 104), dubnij (Db, 105), seaborgij (Sg, 106), bohrij (Bh, 107), hassij (Hs, 108), meitnerij (Mt, 109), darmstadtij (Ds, 110), roentgenij (Rg, 111). Elementi s atomskim brojem od 112 do 118 potvrđeni su no još nisu dobili oficijelna imena i oznake. Svi su transuranijski elementi radioaktivni s relativno kratkim vremenom poluraspada, tako da ih (osim malih količina neptunija i plutonija) nema u prirodi. Transurani nastaju u nuklearnom reaktoru i u nuklearnim eksplozijama. Transurani se mogu proizvesti korištenjem akceleratora čestica tako da se odgovarajuće jezgre bombardiraju snopom iona ubrzanih u akceleratoru do značajnih brzina. Djelovanjem sporih neutrona svi su transurani podložni reakciji nuklearne fisije.

Tvorba parova je proces u kojem gama zračenje energije veće od 1,02 MeV-a (dvije energije mirovanja elektrona) u interakciji sa snažnim električnim poljem jezgre biva potpuno apsorbirano, da bi se na njegovom mjestu stvorio par elektron-pozitron.

Mjera vjerojatnosti pojavljivanja nuklearne reakcije koja ima dimenziju površine, a može se interpretirati kao efektivna površina presjeka jezgre mete koju pogađa upadna čestica. Zakonska jedinica je 1 m², dozvoljena je i praktična jedinica 1 barn (b), 1 b = 10^-28 m2

Prirodni radioaktivni element rednog broja 92, simbol U. Pripada grupi elemenata pod imenom aktinidi. Prirodni uran sastoji se od izotopa ²³⁴U, ²³⁵U i ²³⁸U čiji su težinski udjeli 0,0058%, 0,711% i 99,284%. Izotop ²³⁵U jedini je prirodni fisibilni izotop. Koristi se kao gorivo u nuklearnim reaktorima.

Uranov spoj (UF₆) koji se koristi kao međuprodukt u pripremi goriva za nuklearne reaktore. Dobiva se konverzijom iz žutog kolača (U₃O₈). U normalnim uvjetima je u čvrstome stanju, a na temperaturi od 56°C u plinovitom, te je stoga pogodan za korištenje u procesima obogaćivanja urana.

Uran kod kojeg je udio fisibilnog izotopa ²³⁵U povećan s prirodnog udjela od 0,711% do iznad 20%.

Prema klasifikaciji radioaktivnog otpada definiranoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske (NN 44/2008) visoko radioaktivni otpad je onaj čija je toplinska snaga iznad 2 kW/m³ i koncentracija aktivnosti iznad granica za kratkoživući radioaktivni otpad. Toplinska snaga od 1 kW/m³ odgovara približno aktivnosti od 5,0•10⁴ TBq/m³. Karakteristična su dva tipa visoko radioaktivnog otpada: istrošeno nuklearno gorivo te ostaci reprocesiranja bilo u izvornom tekućem stanju ili u stabilnom stanju nastalom njihovom obradom (vitrifikacijom).