U pitanju „Molim Vas da ocijenite sigurnost navedenih energetskih postrojenja (1-potpuno nesiguran, 5-potpuno siguran)“ od ispitanika se zahtijevala procjena sigurnosti različitih energetskih postrojenja (termoelektrana na plin, termoelektrana na ugljen, nuklearna elektrana, vjetroelektrana i hidroelektrana) ocjenom od 1 do 5, odnosno kvalitativno od potpuno nesigurnog do potpuno sigurnog energetskog postrojenja.

Većina ispitanika nuklearne elektrane smatra najmanje sigurnim energetskim postrojenjem. 286 ispitanika doživljava nuklearne elektrane kao potpuno nesigurna energetska postrojenja. Nuklearna elektrana je jedino energetsko postrojenje kod kojeg dolazi do izrazite polarizacije ispitanika u ocjeni sigurnosti (116 ispitanika smatra nuklearnu elektranu potpuno sigurnom, 251 donekle sigurnom, 454 donekle nesigurnom, a 327 niti sigurnom niti nesigurnom)

Komentar stručnjaka za nuklearnu energetiku

Analiza rezultata ankete pokazala je krivu percepciju sigurnosti energetskih postrojenja. Najviše zabrinjava negativna percepcija sigurnosti nuklearnih elektrana, koje većina ispitanika smatra najmanje sigurnim energetskim postrojenjem. Također valja uočiti pogrešne ocjene sigurnosti termoelektrana na plin, termoelektrana na ugljen i hidroelektrana. Takvi se stavovi mogu objasniti simplificiranim shvaćanjem sigurnosti energetskog postrojenja koje uzima u obzir samo katastrofalne akcidente u pogonu (eksplozije), a ne sveukupni energetski ciklus.

Uzroke takvih stavova treba tražiti u medijskoj pažnji koja se posvećuje i najmanjem kvaru u nuklearnoj elektrani, pa bio on i u nenuklearnom dijelu elektrane, a istovremeno se izvještavanja medija o brojnim nesrećama sa smrtnim ishodima u rudnicima ugljena (6000 smrtnih slučajeva godišnje u Kini), pucanju brana s katastrofalnim posljedicama, preseljavanju milijuna stanovnika (opet Kina) jer će njihove domove i polja potopiti akumulacijsko jezero hidroelektrane i slično, ne povezuju sa sigurnošću energetskih postrojenja.

U pitanju „Izvori energije mogu negativno utjecati na okoliš. Molim Vas da procijenite razinu utjecaja na okoliš izvora navedenih u tablici!“ zahtijevala se od ispitanika procjena utjecaja na okoliš različitih energetskih izvora (ugljen, plin, nuklearna energija, hidroenergija, te obnovljivi izvori energije - vjetar, sunce, biomasa) ocjenom od 1 do 5, pri čemu je ocjena 1 izražena kao vrlo štetan izvor, a ocjena 5 kao izvor koji uopće nije štetan.

Ispitanici su nuklearnoj energiji dali ocjenu vrlo blizu ugljenu (prosječna ocjena za ugljen je 2,01 a za nuklearnu energiju 2,16). Usporedbe radi, prema mišljenju studenata najmanje su štetni obnovljivi izvori energije s prosječnom ocjenom 4,76.

Komentar stručnjaka za nuklearnu energetiku

Stavovi anketirane populacije o štetnosti utjecaja na okoliš energetskih izvora su uglavnom krivi. Djelomično je ispravan samo stav o utjecaju na okoliš ugljena kao energetskog izvora jer je ocijenjen kao donekle štetan iako bi njegova ocjena štetnosti utjecaja na okoliš trebala biti vrlo štetan zbog emisija ugljičnog dioksida, pepela, te dušičnih i sumpornih oksida. Također je podcijenjen štetan utjecaj na okoliš obnovljivih izvora energije (buka, negativan utjecaj na biljni i životinjski svijet, mijenjanje krajolika zauzimanjem velikih površina) jer većina ispitanika obnovljive izvore doživljava kao izvore koji ni malo štetno ne djeluju na okoliš. K tome, zanemaren je utjecaj koji je posljedica izgradnje takvih sustava, jer oni zahtijevaju intenzivne konstrukcijske, građevinske i transportne radove, a za koje se troši unergija koja se ocijenjuje štetnom. Slično je i s hidroenergijom, jer ispitanici nisu uzeli u obzir da gradnjom ogromnih brana dolazi do potapanja plodnih dolina i sela, preseljenja stanovništva i narušenja ekosustava. Najveću neinformiranost (neznanje) ispitanici su pokazali kod ocjene štetnosti s obzirom na okoliš nuklearne energije jer su joj dali ocjenu vrlo blizu ugljenu iako kod korištenja nuklearne energije nema emisija ugljičnog dioksida i štetnih tvari. Očito je takav stav uzrokovan predrasudama o štetnosti nuklearne energije kao posljedice općeg negativnog stava prema nuklearnoj energiji a ne kao rezultat znanja i informiranosti o stvarnom utjecaju nuklearne elektrane na okoliš. Ispitanici su zanemarili bitnu prednost nuklearnih elektrana da pri njihovom radu nema negativnih emisija tvari a s druge su strane precijenili opasnost potencijalnog ispuštanja radioaktivnosti.

Na pitanje „Koji će od sljedećih izvora energije po Vašem mišljenju u budućnosti zamijeniti fosilna goriva? (MOGUĆE VIŠE ODGOVORA)“ ispitaniku je ponuđeno 5 odgovora: nuklearna energija; hidroenergija; obnovljivi izvori energije (sunce, vjetar, biomasa); drugi izvor za koji još ne znamo; fosilna goriva ostat će dominantan izvor.  

Najveći broj ispitanika (74,2%) smatra da će obnovljivi izvori energije zamijeniti fosilna goriva. Sljedeći izvor koji će prema mišljenju ispitanika zamijeniti fosilna goriva su novi izvori koji će se tek otkriti u budućnosti (41,8% ispitanika). Nuklearna energija rangirana je kao treći izvor (34,8% ispitanika) koji će u budućnosti zamijeniti fosilna goriva, dok je još slabije rangirana hidroenergija (22,5% ispitanika). Svega 4,9% ispitanika smatra da će fosilna goriva ostati dominantan izvor energije.

Komentar stručnjaka za nuklearnu energetiku

Velika većina ispitanika (95,1%) ima ispravan stav da fosilna goriva neće ostati dominantan energetski izvor. Što se tiče energetskih izvora koji će zamijeniti fosilna goriva ispitanici su prednost dali obnovljivim izvorima energije zaboravljajući činjenicu da obnovljivi izvori zbog nesigurnosti u opskrbi ne mogu u većoj mjeri zamijeniti fosilna goriva. Ispitanici imaju optimističan stav o razvoju novih izvora koji će zamijeniti fosilna goriva. Činjenica da je nuklearna energija jedini energetski izvor koji realno može zamijeniti fosilna goriva na ekonomičan, ekološki prihvatljiv i pouzdan način, anketiranim studentima očito nije poznata. Vjerojatno je takav rezultat posljedica općeg negativnog stava ispitanika prema nuklearnoj energiji. Iznenađujući je i relativno visok postotak ispitanika koji smatraju da hidroenergija može zamijeniti fosilna goriva s obzirom na poznatu činjenicu da je iskorištena glavnina hidropotencijala.

U pitanju „Molim Vas da upišete X pored nedostataka za koje smatrate da karakteriziraju navedene izvore električne energije“, ponuđeni su odgovori: vrlo skupa, ekološki neprihvatljiva i nesigurna opskrba, te se od ispitanika tražilo da pojedine izvore električne energije (ugljen, plin, nuklearna energija, hidroenergija i obnovljivi izvori energije) okarakterizira navedenim nedostacima.

Po mišljenju ispitanika najveći nedostatak ugljena je ekološka neprihvatljivost (69,8%), najveći nedostatak plina je nesigurna opskrba (39,1%), najveći nedostatak nuklearne energije je ekološka neprihvatljivost (55,1%), najveći nedostatak hidroenergije je nesigurna opskrba (22,5%) i najveći nedostatak obnovljivih izvora energije je nesigurna opskrba (41,4%).

Komentar stručnjaka za nuklearnu energetiku

Stavovi ispitanika o nedostacima izvora električne energije u smislu cijene, ekološke prihvatljivosti i nesigurne opskrbe ispravni su za ugljen, plin, hidroenergiju i obnovljive izvore, dok su za nuklearnu energiju potpuno suprotni od činjeničnog stanja. Naime, čak 55,1% ispitanika smatra da je nuklearna energija ekološki neprihvatljiva, 45,3% ispitanika smatra da je električna energija iz nuklearnih elektrana vrlo skupa, a čak 28,3% ispitanika smatra da je opskrba električnom energijom iz nuklearnih elektrana nesigurna. Takve karakteristike nuklearnih elektrana, koje su upravo suprotne od onih dobivenih u zadnjih 50 godina korištenjem petstotinjak nuklearnih elektrana, mogu se jedino objasniti neinformiranošću (neznanjem) i/ili apriornim negativnim stavom ispitanika prema nuklearnoj energiji.

Na pitanje „Za koji od ovih izvora energije vjerujete da je najprihvatljiviji način za ispunjenje hrvatskih potreba za energijom? (SAMO JEDAN ODGOVOR)“ ispitaniku je ponuđeno 5 odgovora: nuklearna elektrana; termoelektrana na ugljen; termoelektrana na plin; hidroelektrana; obnovljivi izvori energije (sunce, vjetar, biomasa,...).

Kao najprihvatljiviji izvor za ispunjenje hrvatskih potreba za električnom energijom 40,7% ispitanika opredijelilo se za hidroelektrane. Slijede obnovljivi izvori energije s 29,9%, nuklearna energija 15,9% i termoelektrane na plin 10,9%. Samo 1,8% ispitanika smatra da su termoelekrane na ugljen najprihvatljiviji način za ispunjenje hrvatskih potreba za energijom, dok se 0,8% ispitanika nije izjasnilo.

Komentar stručnjaka za nuklearnu energetiku

Odabir najprihvatljivijeg načina za ispunjenje hrvatskih energetskih potreba uz varijacije po spolu, fakultetskoj skupini, regionalnoj i financijskoj pripadnosti, pokazuje da se radi o odabiru temeljenom na subjektivnim nastojanjima da izvori budu što prihvatljiviji ekološki, a ne na realnim mogućnostima. Hidroenergija je na prvom mjestu, a odmah uz nju su obnovljivi izvori. Nuklearna energija je na trećem mjestu i na prvi pogled prošla je bolje nego što bi se očekivalo na temelju odgovora na prethodno pitanje o nedostacima koji karakteriziraju pojedine izvore, koji su je svrstali u skupi i ekološki neprihvatljiv izvor. Međutim, odabirom hidroenergije koja je u Hrvatskoj praktički iskorištena i obnovljivih izvora, koji su daleko od toga da u energetici učestvuju značajnijim postotkom, anketirani su studenti pokazali elementarno neznanje, nesnalaženje i zbunjenost. Odbacivanjem TE na ugljen i plin, kao jedini prihvatljiv izvor trebali su odabrati nuklearnu energiju. Plin koji je od klasičnih izvora energije ekološki najprihvatljiviji i sa specifično najmanjim troškovima izgradnje postrojenja, prošao je loše, tek nešto bolje od najneprihvatljivijeg ugljena. Vjerojatno su odgovori temeljeni na želji za neovisnošću od uvoznog plina, a neodabir nuklearne energije u značajnijem postotku posljedica je općih predrasuda i odbojnosti prema nuklearnoj energiji.

Na pitanje „Na kojoj udaljenosti od Vaše kuće biste pristali na izgradnju sljedećih elektrana?“ ispitaniku je za svaku od elektrana (termoelektrana na ugljen, termoelektrana na plin, nuklearna elektrana, hidroelektrana i vjetroelektrana) ponuđeno pet odgovora: do 10 km; od 11 do 25 km; od 26 do 50 km; od 51 do 100 km; uopće ne podržavam izgradnju takve elektrane u RH.

Prema prosječnim adekvatnim udaljenostima elektrane je moguće podijeliti u dvije skupine. Prvu skupinu čine hidroelektrane i vjetroelektrane s prosječnim adekvatnim udaljenostima 39,4 km, odnosno 30,9 km. Termoelektrane na ugljen i plin te nuklearne elektrane su u drugoj skupini s prosječnim adekvatnim udaljenostima 68,2 km, 60,8 km i 62,9 km. Ako se pak razmatra relativni udio ispitanika koji ne podržavaju izgradnju elektrana u RH, nameću se tri kategorije elektrana. Prvoj pripadaju hidroelektrane i vjetroelektrane s gotovo simboličnim protivljenjem izgradnji od 3,4% i 2,4%. U drugu bi se kategoriju mogle uvrstiti termoelektrane na ugljen i plin s postotkom protivljenja izgradnji od 34,7% i 17,5%. Po relativnom udjelu ispitanika koji ne podržavaju izgradnju na teritoriju RH, nuklearne elektrane drastično odskaču s 56,9%.

Komentar stručnjaka za nuklearnu energetiku

Generalno, uz izuzetak hidroelektrane i vjetroelektrane, nema podrške izgradnji bilo kakvih elektroenergetskih objekata u Hrvatskoj, a ako je ona nužna, onda neka to bude “što dalje od mene”. Ponovo je to slika neinformiranosti ispitanika, jer na pr. za plinsku elektranu oni traže udaljenost od 60 km, a ne znaju da većina živi, a svi studiraju u gradu u kojem takva elektrana (elektrana-toplana) radi. Slično vrijedi za udaljenost od NE Krško, koja je udaljena manje od prosječno traženih 60 km, bez ikakvih nepovoljnih efekata po Zagreb. Nadalje, izrazita naklonost gradnji hidroelektrana u potpunoj je suprotnosti s realnim stanjem (hidropotencijal je uglavnom iskorišten), a u slučaju vjetroelektrana suprotna je izraženim prioritetima o potrebnoj ekonomičnosti i pouzdanosti izvora električne energije. Temeljem analize odgovora na 8. pitanje nameće se zaključak da su ispitanici, neovisno o spolu, fakultetskoj skupini, regionalnoj pripadnosti ili financijskoj situaciji izrazito neskloni izgradnji nuklearne elektrane na teritoriju RH. Postoje manje kvantitativne razlike između muškog i ženskog spola, pri čemu je muški spol skloniji nuklearnoj elektrani, kao i između ispitanika različitih fakultetskih skupina, pri čemu ispitanici tehničkih fakulteta pokazuju manje neslaganje s potencijalnom izgradnjom nuklearne elektrane. Regije Istre, Kvarnera i Like, te Slavonije nisu toliko negativno nastrojene prema nuklearnoj elektrani. No, globalno neslaganje s izgradnjom nuklearne elektrane u Hrvatskoj od 56,9% izrazito je zabrinjavajuće.

Na pitanje “Kakav je Vaš stav prema korištenju nuklearnih elektrana za proizvodnju električne energije? (SAMO JEDAN ODGOVOR)” od ispitanika se tražilo da odabere jedan od ponuđenih odgovora:
nuklearne elektrane su sigurne, treba izgraditi još nuklearnih elektrana; ne treba graditi više nuklearnih elektrana, ali ove koje postoje ne treba zatvarati; nuklearne elektrane su opasne, treba ih sve zatvoriti.

Analiza odgovora ukazuje na relativno negativan stav ispitanika prema korištenju nuklearnih elektrana za proizvodnju električne energije. 23,3% ispitanika smatra da su nuklearne elektrane opasne te da ih treba sve zatvoriti, dok 58,4% ispitanika smatra da ne treba zatvarati postojeće nuklearne elektrane, ali da ne treba graditi niti nove. Samo 18,1% ispitanika smatra da su nuklearne elektrane sigurne i da ih treba graditi.

Komentar stručnjaka za nuklearnu energetiku

Stav ispitanika prema korištenju nuklearne energije za proizvodnju električne energije izrazito je negativan. Zamjetna je razlika u stavu o korištenju nuklearnih elektrana za proizvodnju električne energije između spolova anketiranih studenata, u kojem ženska populacija ima izrazito negativan stav, no niti muški dio, premda je postotno 4 puta naklonjeniji, nema pozitivni stav prema njoj. Odgovori na kompromisnu ponudu po kojoj ne treba graditi nove NE, ali ni zatvarati postojeće, a za koji se odlučilo dvije trećine ispitanika, ustvari također je negativan prema primjeni nuklearne energije. Jer, postojeće NE imaju svoj životni vijek nakon kojega automatski dolazi do njihova zatvaranja i promptne ili odgođene razgradnje. Tada ne graditi nove NE, ustvari znači nešto odgođeno slaganje s ponuđenim izborom o njihovom zatvaranju i ne gradnji novih, tako da stvarni ukupni pozitivni stav prema nuklearnoj energiji ima svega ispod 20% ispitanika. Razlozi za tako negativnu percepciju nuklearne elektrane kod mlade populacije su neinformiranost (neznanje) i/ili a priori negativan stav prema nuklearnoj energiji.

Na pitanje “Da li bi hrvatska javnost trebala razmotriti nuklearne elektrane kao budući izvor električne energije? (SAMO JEDAN ODGOVOR)” od ispitanika se, kao i u prethodnom pitanju, tražilo da odabere jedan od ponuđenih odgovora: da, svakako; tek ako bi se pokazalo da su drugi izvori energije nedostatni; ni u kojem slučaju.

Samo 25,3% ispitanika ni u kojem slučaju ne prihvaća nuklearne elektrane kao potencijalni budući izvor električne energije u Hrvatskoj, dok 17,4% ispitanika smatra da bi nuklearne elektrane svakako trebalo razmotriti, a 57,1% da bi ih trebalo razmotriti ako se pokaže da su drugi izvori nedostatni.

Komentar stručnjaka za nuklearnu energetiku

Rezultati ispitivanja stava anketiranih studenata prema nuklearnim elektranama kao budućim izvorima električne energije u Hrvatskoj ustvari ponavljaju rezultate prethodnog devetog pitanja, s jednakom razlikom između muške i ženske populacije. Ispitanici koji su se u prethodnom pitanju odlučili za gradnju NE, u 10-tom pitanju smatraju da su one budući izvor energije, oni koji smatraju da ne treba graditi nove, ali ni zatvarati postojeće NE, odlučili su se za NE kao izvore električne energije ukoliko se drugi izvori pokažu nedostatnim, a oni koji su za zatvaranje svih NE, smatraju da se ni u kojem slučaju ne treba opredjeliti za nuklearnu opciju u elektroenergetici.

Ohrabruje činjenica da više od 70% ispitanika ne odbacuje a priori razmatranje nuklearne elektrane kao budućeg izvora električne energije. Ipak valja naglasiti da s obzirom da se radi o educiranoj populaciji postotak ispitanika koji odbacuje i samo razmatranje nuklearne opcije u Hrvatskoj od 25,3% je prevelik i izaziva zabrinutost. Nešto je veća potpora zabilježena kod muške populacije bolje financijske situacije. Za pretpostaviti je da bi poboljšanje financijske situacije utjecalo na rast potpore razmatranju nuklearne opcije.

U jedanaestom se pitanju „Molim Vas da ocijenite u kojoj mjeri se slažete sa sljedećim tvrdnjama vezanim uz radioaktivni otpad (1-uopće se ne slažem, 5-potpuno se slažem)?“ od ispitanika tražilo da ocijene slaganje sa sljedećim izjavama:

• Odlagalište radioaktivnog otpada nikako ne bi trebalo izgraditi u Hrvatskoj;
• Bolje je izgraditi odlagalište radioaktivnog otpada u Hrvatskoj i imati kontrolu nad njim, nego da se otpad odlaže u susjednim zemljama bez kontrole;
• Radioaktivni otpad u susjednim zemljama jednaka je opasnost za Hrvatsku, kao i takvo odlagalište na hrvatskom teritoriju.

Slaganje, odnosno neslaganje s navedenim izjavama ispitanik je mogao kvantitativno ocijeniti ocjenom od 1 do 5, odnosno kvalitativno od „uopće se ne slažem“ do „potpuno se slažem“.

Potpuno slaganje s tvrdnjom da „Odlagalište radioaktivnog otpada nikako ne bi trebalo izgraditi u Hrvatskoj“ izrazilo je 66,5% ispitanika, dok je neslaganje s datom tvrdnjom, što bi se indirektno moglo tumačiti kao slaganje s izgradnjom odlagališta, izrazilo samo 6,0% ispitanika. Tvrdnja „Bolje je izgraditi odlagalište radioaktivnog otpada u Hrvatskoj i imati kontrolu nad njim, nego da se otpad odlaže u susjednim zemljama bez kontrole“ uvodi u problematiku gospodarenja radioaktivnim otpadom međudržavne odnose Hrvatske sa susjednim državama i povjerenje ispitanika prema sustavu kontrole u tim državama, te je za očekivati je da su odgovori na tu tvrdnju podložni dnevno političkoj situaciji. Lako se uočava disperzija odgovora, u odnosu na prethodnu tvrdnju i ublažavanje negativnog stava prema izgradnji radioaktivnog odlagališta u Hrvatskoj.

S trećom tvrdnjom „Radioaktivni otpad u susjednim zemljama jednaka je opasnost za Hrvatsku, kao i takvo odlagalište na hrvatskom teritoriju“ ispitanici se uglavnom slažu.

Komentar stručnjaka za nuklearnu energetiku

Iako postoje manje razlike u ovisnosti o spolu, fakultetskoj skupini, regionalnoj pripadnosti i financijskoj situaciji, stav ispitanika prema izgradnji odlagališta radioaktivnog otpada u Hrvatskoj ili u susjednim državama izrazito je negativan u cijeloj anketiranoj populaciji, pri čemu se podjednako opasnim smatra i odlagalište u Hrvatskoj i ono van granica hrvatskog teritorija. Problem zbrinjavanja radioaktivnog otpada i dalje u javnosti figurira kao jedna od glavnih prepreka za potencijalnu izgradnju nuklearnih elektrana. Valja opet uočiti nesklad između deklariranih visokih ekoloških kriterija anketirane populacije i zanemarivanja adekvatnog zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz neenergetskih izvora (bolnice, instituti, industrija).

U dvanaestom se pitanju „Kada bi u Hrvatskoj bila izgrađena nuklearna elektrana molim Vas da procijenite razinu vjerojatnosti sljedećih događaja (1-uopće nije vjerojatno, 5-vrlo vjerojatno)?“ od ispitanika tražilo da procijene vjerojatnost nastanka sljedećih događaja:

• Teroristički napad na nuklearnu elektranu;
• Problemi u radu zbog nestručnog osoblja;
• Problemi u radu zbog neodgovarajuće tehnologije;
• Loše zbrinjavanje nuklearnog otpada.

Vjerojatnost pojedinog događaja ispitanik je mogao kvantitativno ocijeniti ocjenom od 1 do 5, odnosno kvalitativno od „uopće nije vjerojatno“ do „vrlo vjerojatno“.

Prema mišljenju anketirane populacije, najvjerojatniji događaj vezan uz nuklearnu elektranu je loše zbrinjavanje nuklearnog otpada s prosječnom ocjenom 4,13 na skali od 1-uopće nije vjerojatno do 5-vrlo vjerojatno. Slijede problemi u radu zbog neodgovarajuće tehnologije s prosječnom ocjenom 3,41 te problemi u radu zbog nestručnog osoblja s ocjenom 3,26. Najmanje vjerojatnim ispitanici smatraju mogućnost terorističkog napada na nuklearnu elektranu s prosječnom ocjenom 2,17.

Komentar stručnjaka za nuklearnu energetiku

Analiza odgovora na dvanaesto pitanje ankete pokazuje zabrinjavajući stav ispitanika prema stručnosti osoblja i kvaliteti tehnologije u potencijalno izgrađenoj nuklearnoj elektrani u Hrvatskoj. Prosječnim ocjenama od 3,26, odnosno 3,41, ispitanici su pokazali da eventualni problem u radu nuklearne elektrane očekuje upravo zbog ta dva razloga. Edukativne i reklamno-medijske mjere teško mogu utjecati na promjenu navedenog stava ispitanika, posebno u kratkom vremenskom periodu. Prosječna ocjena od 2,17 svrstava teroristički napad na nuklearnu elektranu u malo vjerojatni događaj u očima ispitanika. Čini se da globalni trend straha od terorizma u „zapadnim“ zemljama nije zahvatio studentsku populaciju na kojoj je anketa provedena što je i razumljivo uzimajući u obzir geopolitički položaj i značaj Hrvatske. Posebni problem predstavlja stav ispitanika prema zbrinjavanju nuklearnog otpada. I ovom je anketom potvrđeno da najveći dio negativnog stava javnosti prema nuklearnim elektranama potječe od, po mišljenu ispitanika, nepostojanja dobrog i sigurnog rješenja pohrane nuklearnog otpada. Struka s druge strane tvrdi, za što ima vrlo dobre argumente, da problema sa zbrinjavanjem radioaktivnog otpada nema i da postoje tehnički sigurna rješenja za trajnim odlaganjem radioaktivnog otpada. Negativan stav javnosti i strah od radioaktivnog otpada, vjerojatno je formiran napisima u tisku, znanstveno-fantastičnim filmovima u kojima se prikazuju čudovišta nastala genetskom mutacijom pod utjecajem radijacije, kampanjama “zelenih”, podacima o dugom životu (milijuni godina) pojedinih radioaktivnih izotopa, nepostojanjem nijednog operativnog trajnog odlagališta u svijetu i slično. Zbrinjavanje nuklearnog otpada povezuje se samo s radom nuklearne elektrane i čini se da ne postoji distinkcija između različitih tipova radioaktivnog otpada.