Teme
Tražilica
Chalk River
1952. godine dogodila se nesreća na eksperimentalnom nuklearnom reaktoru istraživačkog centra Chalk River u Kanadi. Uzroci nesreće bili su pogreške operatera i mehanički kvar na sustavu za gašenje reaktora. Zbog nekontroliranog povećanja snage reaktora došlo je do parcijalnog taljenja goriva i oštećenja gorivnih elemenata, što je rezultiralo ispuštanjem radioaktivnosti. Nije bilo smrtno stradalih niti ozlijeđenih, no pri zbrinjavanju posljedica nesreće neki radnici bili su izloženi značajnim dozama zračenja. Utjecaj na okoliš i okolno stanovništvo bili su zanemarivi. Pouke nesreće značajno su utjecale na formuliranje sigurnosnih principa pri projektiranju i pogonu energetskih reaktora.
Nesreća se dogodila 12. prosinca 1952. na istraživačkom reaktoru NRX u istraživačkom centru Chalk River u Kanadi.
Istraživački centar Chalk River u Kanadi
Kombinacijom mehaničkog kvara na reaktoru i ljudske pogreške tijekom priprema eksperimenta na niskoj snazi došlo je nekontroliranog naglog povećanja snage(tijekom jedne minute snaga reaktora porasla je na 90 MW što je 3 puta više od nominalne snage za koju je reaktor bio projektiran). Dio gorivnih štapova, koji zbog izvođenja testa nisu imali dovoljno hlađenje, je oštećen na tako visokoj snazi i došlo je do ispuštanja radioaktivnih fisijskih produkata u hladilac. Zbog eksplozije vodika unutar reaktora došlo je do oštećenja cijevi sustava za hlađenje tako da se kontaminirana voda koja je sadržavala fisijske produkte taložila u prizemlju reaktorske zgrade. Tijekom nesreće nitko nije smrtno stradao, niti nije bilo ozlijeđenih. Oštećena reaktorska jezgra je zamijenjena i reaktor je nastavio radom daljnjih četiri desetljeća.
NRX reaktor
Pored oštećenja reaktora problem je bila i velika količina kontaminirane vode (oko 4,5 tisuća tona) koju je trebalo zbrinuti. Da kontaminirana voda ne bi zagadila rijeku Ottawa izgrađen je cjevovod duljine 1600 metara, kojim je ta voda prebačena i izolirana u pjeskovitom području. Aktivnost dugoživućih fisijskih produkata, koji su se nalazili u kontaminiranoj vodi, iznosila je oko 10.000 kirija. Monitori za kontrolu radioaktivnosti postavljeni nizvodno nisu zabilježili povećanje radioaktivnosti iznad prirodne razine. U operaciji zbrinjavanja kontaminirane vode sudjelovalo je više stotina zaposlenika istraživačkog centra te pripadnika američke i kanadske vojske, koji su pritom dobili značajne doze zračenja. Srednja ekvivalentna doza koju su dobili zaposlenici istraživačkog centra iznosila je oko 24 mSv, dok su pripadnici vojske primili srednju ekvivalentnu dozu od oko 19 mSv. Analiza zdravstvenog stanja osoba koje su sudjelovale u zbrinjavanju kontaminirane vode provedena tridesetak godina kasnije pokazala je da ta aktivnost nije imala posljedica na njihovo zdravlje. Količina radioaktivnosti ispuštena u okoliš nije bila velika tako da su zanemarivi utjecaji na okoliš i ozračenje pučanstva u okolini istraživačkog centra.
Detaljna analiza nesreće rezultirala je nizom pouka koje su značajno unaprijedile sigurnost energetskih nuklearnih reaktora. Posebno valja istaknuti formuliranje sigurnosnih principa kao što su diversitet i nezavisnost sigurnosnih sustava, garantirana pouzdanost sustava za gašenje reaktora, te efikasnost interakcije čovjeka i stroja.