Teme

Tražilica

Zakonodavstvo RH vezano uz nuklearnu energiju

Zakonodavni okvir RH kojim se omogućava obavljanje nuklearnih djelatnosti i djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja uz osiguranje zaštite od štetnih posljedica kao i općenito zaštita pojedinca i društva od štetnih posljedica primjene nuklearne energije na globalnoj razini, definiran je nizom zakona i podzakonskih akata.

Temeljni zakon je Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, u daljnjem tekstu Zakon, (NN br. 141/13). Tim se zakonom određuju mjere radiološke sigurnosti, mjere fizičkog osiguranja te neširenja nuklearnog oružja pri obavljanju nuklearnih djelatnosti i djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, u svrhu omogućavanja primjerene zaštite pojedinaca, društva i okoliša, u sadašnjosti i budućnosti, od štetnih posljedica ionizirajućeg zračenja i omogućavanja sigurnog obavljanja djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, nuklearnih djelatnosti, zbrinjavanja radioaktivnog otpada i fizičkog osiguranja izvora ionizirajućeg zračenja i nuklearnih postrojenja. Zakon je stupio na snagu u studenom 2013. godine, a za donošenje niza pravilnika definiranih zakonom propisan je rok od dvije godine. Do donošenja istih, ako nisu u suprotnosti sa Zakonom, na snazi ostaju sljedeći podzakonski akti:

Također je bitno spomenuti i Uredbu o mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja te intervencija u slučaju izvanrednog dogođaja (NN, br. 102/12) kojom se uređuje odgovor na izvanredni događaj koji može nastati u djelatnostima s izvorima ionizirajućeg zračenja i nuklearnim djelatnostima te mjere zaštite od ionizirajućeg zračenja i intervencije koje se poduzimaju u slučaju izvanrednog događaja.

Na temelju članka 54. stavka 1. Zakona u listopadu 2014. godine Hrvatski sabor donio je Strategiju zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i nuklearnog goriva (NN, br. 125/14) kao prvi korak u izradi Nacionalnog programa kojim će se definirati kada, gdje i kako će se zbrinuti istrošeno nuklearno gorivo i Glossary Link radioaktivni otpad uz primjenu najviših sigurnosnih standarda, a da se pritom ne nameće nepotrebni teret budućim generacijama.

Kao dva ključna administrativna tijela Zakon definira Vijeće za radiološku i nuklearnu sigurnost kao savjetodavno tijelo Hrvatskog sabora i Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost koji obavlja tehničke i stručne poslove za navedeno vijeće. Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost nastao je u veljači 2010. godine spajanjem Državnog zavoda za zaštitu od zračenja i Državnog zavoda za nuklearnu sigurnost.

Osim navedenim Zakonom i pravilnicima, zaštita građana RH od potencijalnih radioloških i nuklearnih opasnosti zakonodavno je regulirana i drugim podzakonskim aktima, primjerice Pravilnikom o posebnim uvjetima za uvoz hrane za životinje podrijetlom ili isporučene iz Japana nakon incidenta u nuklearnoj elektrani Fukushima (NN, br. 13/13) donesenim temeljem članka 84. stavka 5. Zakona o hrani (NN, br. 46/07, 84/08, 55/11).