Proces spontane transformacije nekog nuklida u drugi nuklid ili u drugo energetsko stanje istog nuklida. Pritom dolazi do emisije čestica (alfa, beta, gama, neutroni). Svaki nuklearni raspad ima karakteristično vrijeme poluraspada.

Materija koja se sastoji od atoma s identičnim jezgrama, tj. od atoma koji imaju isti atomski broj i isti maseni broj. Ukupan broj nuklida jednak je zbroju svih poznatih izotopa svih kemijskih elemenata. Prema svojstvima jezgre, nuklidi se dijele na stabilne i nestabilne. Od poznatih 118 kemijskih elemenata (92 prirodna i 26 umjetnih) postoji oko 4000 različitih nuklida, od kojih je 350 prirodnih. Većina nuklida je nestabilna (radioaktivna), oko 3700.

Metalna cijev u koju se stavljaju gorivne tablete. U PWR-ima obloga je načinjena od legure cirkonija (cirkaloj, ZIRLO, M5). Razmak između gorivne tablete i košuljice ispunjen je helijem pod tlakom.

Uran u kojem je udio fisibilnog izotopa ²³⁵U veći od udjela u prirodnom uranu koji iznosi 0,711% težinski. Dozvoljeno obogaćenje urana u komercijalnim reaktorima je do 5%, dok je za upotrebu u nuklearnom oružju udio veći od 85%.

Fizikalni postupak kojim se povećava udio određenog izotopa nekog elementa. Primjeri su obogaćivanje urana kojim se povećava udio izotopa ²³⁵U i obogaćivanje bora kojim se povećava udio izotopa ¹⁰B.

Koncept općenito prihvaćen u projektiranju i pogonu nuklearnih elektrana s ciljem poboljšanja nuklearne sigurnosti. Sastoji se od nekoliko nivoa višestruke zaštite, uključujući višestruke zaštitne sustave reaktora, inženjerske sigurnosne sustave, radne postupke i planove u slučaju nužde na lokaciji i izvan lokacije, višestruke barijere za sprečavanje ispuštanja i širenja radioaktivnosti, te sigurnosne sustave koji osiguravaju nepropusnost barijera. Djelovanje barijera je serijsko – jedna djeluje nakon druge. Fizičke barijere su matrica nuklearnog goriva, obloga gorivnog elementa, primarni rashladni krug i zaštitna zgrada. Tehnički sustavi koji osiguravaju funkciju fizičkih barijera su sustav za zaštitno hlađenje reaktora koji štiti gorivne elemente od pregrijavanja i sustav za ograničavanje porasta tlaka u kontejnmentu. Bitni sustavi su barem udvojeni, a u slučaju gubitka operabilnosti jednog sustava, njegovu ulogu preuzima drugi.

Fizikalna veličina koja predstavlja mjeru istrošenosti nuklearnog goriva, a definirana je kao energija oslobođena u jedinici mase nuklearnog goriva. U nuklearnoj energetici najčešće se izražava u gigavatdanima (GWd) po toni urana (tU), dakle GWd/tU.

Prethistorijski prirodni nuklearni reaktor, koji je bio aktivan pred oko 2 milijarde godina, a otkriven je u uranskim naslagama Oklo u Gabonu 1972. godine. Otkriveno je desetak lokacija na kojima se odvijala samoodržavajuća lančana reakcija fisije. Ti su prirodni reaktori radili oko dvjesto tisuća godina na maloj snazi (manje od 100 kW) uz povremene prekide.

Nuklearno gorivo kod kojeg je fisibilni materijal (U, Pu) u kemijskoj formi oksida. Oksidno gorivo (UO2, PuO2) ima višu temperaturu taljenja od čistog metala (U, Pu) i ne gori, ali mu je toplinska vodljivost niža od one čistog metala.

Reaktorska zona koja sadrži fertilni materijal za oplodnju.

Reaktor koji proizvodi veću količinu fisijskih izotopa nego što je tijekom rada potroši.

Pretvaranja nefisijskog materijala u fisijski, npr. U²³⁸ u Pu²³⁹ ili Th²³² u U²³³. Uhvatom neutrona u U²³⁸ u reaktoru se stvara U²³⁹ koji je radioaktivan i nakon dva uzastopna beta raspada prelazi u fisijski Pu²³⁹.

Uran u kojem je udio fisibilnog izotopa ²³⁵U manji od udjela u prirodnom uranu koji iznosi 0,711% težinski. Dobiva se kao nusprodukt procesa obogaćenja nakon čega udio izotopa ²³⁵U iznosi do 0,2%. Miješanjem s visokoobogaćenim uranom može služiti za izradu nuklearnog goriva. Zbog velike gustoće koristi se za izradu štitova od zračenja, tenkovskih oklopa i protuoklopnih projektila.

Ostatna toplina je toplina koju radioaktivnim raspadom stvaraju fisijski produkti nakon obustavljanja rada reaktora. U prvim sekundama nakon prestanka rada reaktora ona iznosi oko 5% topline koja se proizvodi kada reaktor radi na nominalnoj snazi.

Period reaktora je pokazatelj brzine promjene gustoće neutronskog toka u reaktoru, a definiran je kao vremenski interval potreban da se gustoća neutronskog toka reaktora promijeni za faktore e, gdje je e baza prirodnog logaritma (e iznosi približno 2,718), ako gustoća neutronskog toka raste ili pada eksponencijalno.