Koncept općenito prihvaćen u projektiranju i pogonu nuklearnih elektrana s ciljem poboljšanja nuklearne sigurnosti. Sastoji se od nekoliko nivoa višestruke zaštite, uključujući višestruke zaštitne sustave reaktora, inženjerske sigurnosne sustave, radne postupke i planove u slučaju nužde na lokaciji i izvan lokacije, višestruke barijere za sprečavanje ispuštanja i širenja radioaktivnosti, te sigurnosne sustave koji osiguravaju nepropusnost barijera. Djelovanje barijera je serijsko – jedna djeluje nakon druge. Fizičke barijere su matrica nuklearnog goriva, obloga gorivnog elementa, primarni rashladni krug i zaštitna zgrada. Tehnički sustavi koji osiguravaju funkciju fizičkih barijera su sustav za zaštitno hlađenje reaktora koji štiti gorivne elemente od pregrijavanja i sustav za ograničavanje porasta tlaka u kontejnmentu. Bitni sustavi su barem udvojeni, a u slučaju gubitka operabilnosti jednog sustava, njegovu ulogu preuzima drugi.